Per Enzo

Oktanski koktel

Ante Maras

Prije 2 godina 5 min 10 komentara

x2
x1

14.08.1988., datum koji je duboko urezan u Ferrari i koji označava kraj jedne ere Ferrarija i početak jedne nove. To je datum smrti Il Commendatorea, dan kad je ovaj svijet napustio Enzo Ferrari, jedan od najvećih ljudi svijeta autoindustrije i motosporta, a možda i najveći. Sukladno njegovim željama, vijest o njegovoj smrti je objavljena dva dana poslije, kako bi “nadoknadio” zakašnjenje koje je nastalo prilikom prijave datuma njegovog rođenja. Cijeli svijet, ne samo automobilski, ostao je zatečen i tužan zbog odlaska jednog od najvećih ljudi 20. stoljeća, osobe koja je promijenila svijet na jedan specifičan način, koji je definirao pojam luksuznog i sportskog automobila, koji je svijetu darovao Ferrari, za mene najveće ime u svijetu sportskih i supersportskih automobila, ime koje predstavlja prestiž, luksuz, hedonizam i vrhunske performanse. Uostalom, njegova izjava: “Dajte djetetu da nacrta automobil i definitivno će automobil biti crvene boje.” dovoljno govori koliko je jako ime Ferrari.

Uoči VN Italije u Monzi, otprilike mjesec dana nakon njegove smrti, situacija za sve momčadi, uključujući Ferrari nije bila dobra. McLaren na čelu s Alainom Prostom i Ayrtonom Sennom doslovno se rugao konkurenciji uz pomoć jednog od najvećih inženjerskih dragulja McLarena MP4/4. Pole position osiguran u svakoj utrci osim u Silverstoneu (Gerhard Berger je osvojio pole position), čak 10 1-2 pobjeda samo djelomično govore koliko je McLaren te sezone bio dominantan. U kvalifikacijama se priča nastavila još jednim 1-2 startom za McLarene, u kojima je najbrži bio Ayrton Senna ispred momčadskog kolege Alaina Prosta. Najbolji od ostatka svijeta su ponovno bili Ferrarijevi vozači Gerhard Berger i Michele Alboreto, a iza njih dvojac iz Arrowsa Eddie Cheever i Derek Warwick pogonjeni BMW-ovim motorom prerađenog od strane Megatrona. Očekivala se repriza McLarenove dominacije, no Bog, viša sila, Enzo Ferrari ili tkogod vam padne napamet očigledno su imali neke druge planove.

Start utrke je prošao više manje očekivano, Alain Prost je prestigao Sennu na startu, no u Rettifilu je prilikom prebacivanja iz 2. u 3. brzinu mu je motor počeo otkazivati poslušnost te ga je Senna ubrzo prestigao, a iza njega su redoslijedom bili Berger, Alboreto, Cheever, Boutsen, Patrese i Piquet. Svjestan da problemi s motorom neće nestati i da sve više gubi na vremenu, digao je boost na maksimum i dao se u potjeru za Sennom. Berger ga je uspijevao pratiti u stopu, ali u 10. krugu usporava kako bi sačuvao gorivo za ostatak utrke. Do 30. kruga Prost je Senninu prednost uspio spustiti na samo 2 sekunde, no ulaskom u boks problemi s motorom su se pogoršali nakon čega su ga prestigli Berger i Alboreto na putu za boks u 35. krugu i Prost odustaje (jedino McLarenovo odustajanje te sezone zbog mehaničkih problema). Alboreto iz Ferrarija također nije bio bez problema s obzirom na to da su ga problemi s mjenjačem naveli da uspori i propusti Bergera kako bi ohladio ulje mjenjača, što je na kraju uspio te se dao u lov na momčadskog kolegu koji je lovio vodećeg Ayrtona Sennu. Prednost se smanjivala, iako je Senna i dalje imao lijepo vodstvo.

Samo 2 kruga prije kraja utrke, šok i nevjerica u taboru McLarena, a sreća i oduševljenje u taboru crvenih i na tribinama Monze. Prilikom obilaska Jeana-Louisa Schlessera za puni krug (Francuz je mijenjao Nigela Mansella u Williamsu budući da se Britanac još uvijek oporavljao od vodenih kozica), dolazi do kontakta u zavoju Rettifilo na kraju startno-ciljne ravnine između spomenute dvojice. Schlesser uspijeva nastaviti utrku, dok Senna zbog slomljenog ovjesa nije bio te sreće. Berger i Alboreto su na opće iznenađenje i oduševljenje utrku završili na 1 i 2. mjestu. Iako pomalo nezamjetno, Eddie Cheever i Derek Warwick su uspjeli donijeti Arrowsu 3. i 4. mjesto, a Cheeverov podij je bio ujedno i posljednji za bolid pogonjen BMWovim M12/13 motorom. Kasnije je otkriveno da je zbog Prostovog lova Ayrton Senna trošio više goriva nego što je potrebno te je postojala velika šansa da ga prođu Berger i Alboreto, pa čak i da ne završi utrku zbog manjka goriva, ali dogodilo se to što se dogodilo.

Slavlje koje se dogodilo nakon utrke jednostavno je bilo teško opisati, a kamoli usporediti s bilo čim. Možda je slavlje Schumacherovog naslova 2000. godine nakon 21 godine posta usporedivo, ali nikad Italija prije i poslije nije slavila kao te nedjelje 11. rujna. Jer to je bila pobjeda za Il Commandatorea, za Enza, za najvećeg Talijana nakon Giuseppea Garibaldija, Kristofora Kolumba, Galilea Galileija, Leonarda da Vincija i još mnogih drugih. Ta pobjeda, atmosfera, zrak oko Monze je odisao nečim nadljudskim, kao da je neka viša sila, Bog ili nešto nadnaravno donijelo tu veličanstvenu Ferrarijevu pobjedu, kao posljednje zbogom Enzu Ferrariju. To dodatno potkrepljuje činjenica da je spremnik goriva u Bergerovom bolidu prošao test nadolijevanja goriva tek iz 4. puta. Tko god je bio na toj utrci, znao je da je za sve zaslužna neka viša sila. Ipak je u pitanju Enzo Ferrari, koji zaslužuje dostojno zbogom.

Odgovor

10 komentara

  1. Williams
    Montoya Prikaži
    • 621 d, 19:24

    Ja san mislia da je Smoje na sliki



    2
    2

    0
  2. Dee-Lite Prikaži
    • 621 d, 22:27

    Ferrari: Race to Immortality
    https://www.imdb.com/title/tt6622186/

    Zanimljiv prikaz F1 svijeta u 50-ima.

    Između ostalog i par kratkih intervjua iz kojih se vidi Enzova životna i radna filozofija.



    1
    1

    0
  3. Fernando Alonso
    Brane FA14 Prikaži
    • 620 d, 08:00

    Teško je zamisliti što bi Enzo rekao na današnji Ferrari, ali sam siguran da bi glave odavno padale, doslovno



    1
    1

    0
    • dejan_s Donator Prikaži
      • 620 d, 10:30

      Opća je tendencija da na prošlost gledamo s nostalgijom, pa se često desi da realnost bude zamagljena. Osamdesetih godina ekipa Ferrarija praktično jedva da je bila bolja od današenjeg Ferrarija. Možda se može izdvojiti 1982. kada su bili drugi u vozačkom i prvi u konstruktorskom poretku i praktično to je sve što vrijedi istaći. Bolid Ferrarija bio je nepouzdan, a često i nedorastao konkurenciji pa su tako potrošili dosta dobrih vozača. Jedino gdje su se iskazali bilo je otpuštanje vozača (1982. imali su četiri vozača, a jedino su morali mijenjati Villeneuve koji je poginuo u Belgiji). Ne čini mi se da odluke E. Ferrarija ima smisla uzimiti kao dobar primjer. Novije fanove Ferrarija zavarava era Schumachera, Browna, Todta, kada je Scuderija bila izuzetno uspješna, pa taj praktično “izuzetak” pokušavaju da pojme kao pravilo. Kada bismo nekim slučajem izuzeli “Schumacherovu eru” Ferrari bi bio na ravni Williamsa i Mclarena praktično po svim relevatnim statistikama bez obzira što su u F1 prvenstvu od samog početka. Daleko su od omjera Mercedesa i Red Bulla u odnosu uspjeh – godine učešća u prvenstvu. Neupitna je činjenica da je Ferrari nerijetko bio jalov tim, s drugim sušnim periodima. No, istina je i to da je teško imati dobru statistku kada si cijelo vrijeme u takmičenju.



      11
      11

      0
      • Dan Gurney
        Crash Donator Prikaži
        • 620 d, 10:51

        Schumi era je bila anomalija, ovo je realnost.
        I kako mazes na kraju, tesko (nemoguce bi cak reka) je imat dobru statistiku ako si u natjecanju od pocetka…



        4
        3

        1
      • Fernando Alonso
        Brane FA14 Prikaži
        • 620 d, 12:23

        OK, slažem se s tvojom replikom…ja sam samo htio reći da stari sigurno ne bi ovako dugo trpio da mu se s timom izruguje cijeli F1 ali i sportski svijet…to ne bi dopustio sigurno



        8
        8

        0
      • Blue Flag
        dFixxx3r Prikaži
        • 620 d, 17:13

        s jedne strane se slažem, s druge strane ne.
        naime, od kad je šumi otišao prošlo je 15 godina. 15 sezona. u tih 15 sezona ferari je u top 3 team-a završavao u 11 sezona. ako ćemo poopćiti, ferari je od 1994.godine samo 4 puta bio izvan top3 team-a, a od 1958 do 1993 je izvan top 3 bio 14 puta (21 put u top3).
        S jedne strane nemoguće je biti stalno na vrhu kad svi grizu, a ferari kada nije je u blizini. i zato su najveći. s druge strane u ovo novije doba to je definitivno rezultat financijske moći a ne nekih super sposobnosti (ova sezona je eklatantan primjer)..

        zato mi wiliams i mclaren ne mogu u istu rečenicu s f. kao niti RB i merc koji su tu od jučer.

        tako da su mixed emotions oko svega toga, i teško je tu biti objektivan… zato se ja biram pustiti emocijama, jer ferari i alfa su emocija.



        2
        2

        0
  4. Kimi Raikkonen 7
    Pitstop Prikaži
    • 620 d, 11:10

    Poštujem stav i mišljenje autora, ali za mene je ovo teška patetika


    0
    -2

    2
    • Pirelli Wet
      r2d2 Donator Prikaži
      • 620 d, 11:45

      Patetika ili ne ta utrka ide u red onih po nečemu jedinstvenih poput VN Belgije 1998, VN Španjolske 2012 ili 2016,. uz razliku da u navedenima Ferrari nije u glavnoj ulozi. Tekst je u skladu s mojim sjećanjem na događaj i atmosferu nakon istog, a to pišem kao netko kome Ferrari nije mitska momčad. Ima jako dobar text dmj-a iz 2018 (za 30-tu godišnjicu)



      1
      0

      1

Pročitajte više o idućim temama:

Reagirajte na ovaj sadržaj:

Novo na forumu Otvori

Bok, internet se promijenio. Sadržaj, vrijeme, znanje i rad uložen u portal koštaju i bez vaše pomoći - ove zajednice više ne bi bilo.

Ako cijeniš što radimo svaki dan već 8 godina, podrži nas tako da postaneš pretplatnik ili doniraš iznos po volji.

Pretplati se Doniraj jednokratno

Stvaramo uspomene zajedno!

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

Pridruži se

Pulsmedia

Slijedi nas

© Pulsmedia, guramo od 2015.