Deset najvećih bez titule

Izdvojeno

Foto: John Ferrari

Kao i u drugim sportovima, tako i u F1 – biti najbolji ne znači nužno biti prvak. Pritom ne željeći omalovažiti ničije uspjehe niti titule (jer doista smatram da je svaki prvak na svoj način zaslužio osvojenu titulu). Tako recimo, u najmanju ruku je čudno da jedna nogometna velesila poput Nizozemske nikada nije osvojila svjetsko prvenstvo, a imali su sve predispozicije za to. Isto tako, bez namjere da omalovažim povijesni uspjeh Grčke na EP 2004., ali na um mi pada najmanje 10 drugih država koje su kvalitetom i igrom bili ispred Grka. Teniskim fanovima nevjerojatno zvuči podatak da David Nalbandian nema osvojen niti jedan Grand Slam, a ljubitelji relija će se teško pomiriti sa činjenicom da će talent poput Jari Matti Latvale u povijest, vjerojatno, otići bez titule. Svi od navedenih su imali neupitan kvalitet i talent, tituli su došli jako blizu; u nešto drugačijim okolnostima bi vjerojatno i osvojili. Međutim, niti u jednom sportu taj kompleks ”nesuđenog prvaka” možda nije tako izražen kao u F1. Previše je bilo tih slučajeva kroz povijest kada bi pojedine vozače samo loša sreća, neki kvar na bolidu ili u najgorem slučaju – smrt – udaljila od titule. Ponajviše iz razloga jer je F1 sport u kojem vozač ne ovisi samo o sebi, nego još o mali milijun vanjskih čimbenika. Stoga njihova druga, pa i treća mjesta često imaju težinu zlata. Evo ušli smo u novu godinu, novo desetljeće, ali o njima i dalje volimo govoriti sa jednakim žarom. Prije svega, ovom prilikom želim svim čitateljima našeg portala poželjeti sretnu i uspješnu 2020. godinu, u nadi da će biti još bolja od prethodne. Vođen brojkama, činjenicama, statistikom – i nemojte mi zamjeriti – ponajviše emocijama te osobnim razumijevanjem vozača i okolnosti u kojima su vozili, sastavio sam novogodišnji specijal –  listu od deset najvećih koji se nikada nisu okitili titulom F1 svjetskog prvaka.

Prije nego počnemo, spomenuo bih nekoliko vozača koje nisam uvrstio u listu, a bili su jako blizu titule i možda su je svojim vozačkim kvalitetama zaslužili. To su: Bruce McLaren, Didier Pironi, Michele Alboreto, Gerhard Berger, Rubens Baricchello, Felipe Massa, Mark Webber.

10. Wolfgang von Trips

Nacionalnost: Njemačka

Karijera: 1956-1961 (29 utrka)

Timovi: Ferrari, Porsche, Scuderia CS

Pobjede: 2

Podija: 6

Pole pozicije: 1

Wolfgang Alexander Albert Eduard Maximilian Reichsgraf Berghe von Trips (u nastavku teksta zvat ćemo ga Grof von Trips) dolazi iz njemačke plemićke obitelji, a ljubav prema utrkivanju razvio je još u mladosti. Bio je jako blizu tituli 1961. godine. U pretposljednju utrku sezone, u Italiji, ušao je sa 4 boda prednosti u odnosu na timskog kolegu iz Ferrarija, Phil Hilla. Nažalost, taj događaj ostaje zapamćen kao jedan od najtragičnijih u povijesti sporta. U drugom krugu utrke, von Trips se sudario sa Lotusom Jim Clarka, zbog čega je izletio sa staze, prevrnuo se i preko zaštitnih barijera i odletio u publiku. Skupa sa grofom, smrtno je stradalo još i 15 gledatelja. Utrka je unatoč tome nastavljena. Phil Hill je utrku završio kao pobjednik, ne znajući ništa o tragediji koja se dogodila. Von Tripsova smrt je također označila i titulu za Hilla.

9. Clay Regazzoni

Nacionalnost: Švicarska

Karijera: 1970-1980 (132 utrke)

Timovi: Ferrari, BMW, Ensign, Shadow, Williams

Pobjede: 5

Podiji: 28

Pole pozicije: 5

Najbrži krugovi: 15

Švicarska je država koja nije dala puno velikih imena u formuli. Neka od zvučnijih imena su Jo Siffert, Marc Surer i Sebastien Buemi, ali najveći među Švicarcima je nesumnjivo Clay Regazzoni. Već u svojoj prvoj sezoni u karijeri dao je naznake da se radi o velikom talentu, završivši trećeplasirani u Ferrariju. Godine 1974. Regazzoni je bio jako blizu tituli, a izgubio ju je od Emersona Fittipaldija u posljednjoj utrci sezone, u Watkins Glenu. Za titulu mu je bilo potrebno najmanje treće mjesto (i da završi ispred Fittipaldija), međutim problemi sa upravljačem su ga spriječili da dođe do bodova. Fittipaldi je titulu odnio sa tri boda prednosti ispred Regazzonija, a švicarski vozač je 1980. doživio i tešku nesreću zbog koje je ostao paraliziran. Unatoč tome, nastavio je voziti neke druge serije (Pariz-Dakar, 12 sati Sebringa itd.). Osim po svojoj hrabrosti i spremnosti da pomogne drugima u nesreći, pamtimo ga i kao jednog od plejboja F1. Slično kao Hunt, i Regazzoni se najbolje osjećao u društvu žena i alkohola, a guste crne brčine su doprinosile reputaciji alfa mužjaka toga doba.

8. Didier Pironi

Nacionalnost: Francuska

Karijera: 1978-1982 (72 utrke)

Timovi: Tyrrell, Ligier, Ferrari

Pobjede: 3

Podiji: 13

Pole pozicije: 4

Najbrži krugovi: 5

Pironi je jedan od glavnih aktera one tužne i kaotične 1982. godine. Još ranije, dok je vozio za Ligier, Pironi je dao naznake kako se radi o zaista talentiranom vozaču, te je privukao interes Enza Ferrarija. Godine 1981. je dobio mjesto u velikoj talijanskoj momčadi, a za timskog kolegu Gillesa Villeneuva, sa kojim će razviti rivalstvo puno kontroverzi. Ipak, sezona nije bila pretjerano uspješna ni za Ferrari, a još manje za Pironija. Ali u godinu 1982. Ferrari je ušao kao glavni konkurent za titulu i sve osim titule za Villeneuva ili Pironija bilo bi golemo iznenađenje. Nažalost, upravo se desilo iznenađenje – opet tragično. Villeneuve je poginuo još u Belgiji, zbog čega je i Pironi propustio utrku. Nakon toga, Pironi je ostvario dobar niz pozitivnih rezultata i koračao ka tituli, sve do utrke u Njemačkoj, kada je doživio zamalo fatalnu nesreću, zbog koje je više nikada nije sjeo u F1 bolid. Naravno, nije nastupio u posljednjih pet utrka sezone, a titulu je na kraju odnio Keke Rosberg, sa samo pet bodova prednosti u odnosu na ozljeđenog Pironija. U bolnici je Pironija navodno posjetio i veliki Enzo osobno i poklonio mu pehar na kojemu je pisalo ”istinski prvak iz 1982”. Tragični završetak ove tragične priče desio se 1987. kada je Pironi izgubio život u nesreći na svom brodu. Iza sebe je ostavio titulu Le Mansa 1978. te dva sina blizanca – Didiera i Gillesa.

7. Dan Gurney

Nacionalnost: SAD

Karijera: 1959-1968, 1970 (87 utrka)

Timovi: Ferrari, BRM, Porsche, Lotus, Brabham, Eagle, McLaren

Pobjede: 4

Podiji: 19

Pole pozicije: 3

Najbrži krugovi: 6

Možda ste pomalo iznenađeni jer se Gurney našao na ovoj listi i to ovako visoko. Ali ovog američkog vozača smatram jednim od najpotcjenjenijih u povijesti F1. Vjerujem kako je Gurney posjedovao sve odlike jednog prvaka, osim one najvažnije – bolida. Karijeru je započeo 1959. u Ferrariju, za koji je vozio samo četiri utrke, ali u sve četiri utrke je nadmašio timske kolege (uključujući i Phil Hilla). Zatim je vozio dvije sezone za Porsche, momčad iz koje je izvlačio maksimum, odnio i svoju prvu pobjedu, a gotovo svi osvojeni bodovi bili su djelo Gurneya. Zatim je tri sezone proveo u novoj momčadi Brabhamu, a za timskog kolegu je imao osnivača momčadi i tada dvostrukog prvaka, Jack Brabhama. U sve tri sezone je Gurney nadmašio Brabhama i završio ispred njega. Možda je upravo to razlog zašto je 1966. godine ostao bez mjesta u timu. I to baš u sezoni kada je Brabham razvio konkurentan bolid, a Jack Brabham osvojio i svoju treću titulu u istom. Često se Gurneyevo ime nepravedno zanemari kada se govori o vozačkim veličinama, ali možda je najveće priznanje dobio od oca Jima Clarka, koji je na sinovoj sahrani izjavio kako se Jim istinski plašio samo jednog vozača. Ne Surteesa, ne Brabhama. Nego Dan Gurneya.

6. Jacky Ickx

Nacionalnost: Belgija

Karijera: 1966-1979 (122 utrke)

Timovi: Cooper, Ferrari, Brabham, McLaren, Williams, Lotus, Wolf, Williams, Ensign, Ligier

Pobjede: 8

Podiji: 25

Pole pozicije: 13

Najbrži krugovi: 14

Za zemlju koja je dom jedne od najlegendarnijih staza u kalendaru, Belgija nije dala puno zvučnih imena vozača. Najzvučniji su svakako Thierry Boutsen te Jacky Ickx. Jacky Ickx je nesumnjivo velik vozač, jedan od najvećih all-round vozača ikada. Kada govorimo o Ickxu, onda govorimo o pobjedniku Bathursta 1000, pobjedniku Can-Am prvenstva, pobjedniku Pariz-Dakar relija te šesterostrukom pobjedniku Le Mansa. Upravo u toj njegovoj svestranosti i preferenciji ka utrkama izdržljivosti, leži razlog zašto nije ostvario više u formuli. Jer talent za to je zasigurno posjedovao. Slovi za jednog od najboljih vozača u kišnim uvjetima, a tituli je najbliže došao 1970. vozeći za Ferrari, kada je ostao pet bodova kratak za Jochen Rindtom, koji je još ranije u Monzi izgubio život, ali posthumno ipak postao prvak.

5. Gilles Villeneuve

Nacionalnost: Kanada

Karijera: 1977-1982 (68 utrka)

Timovi: McLaren, Ferrari

Pobjede: 6

Podiji: 13

Pole pozicije: 2

Najbrži krugovi: 8

Tek peto mjesto na ovoj listi nipošto ne oslikava hrabrost, talent i brzinu koju je Kanađanin posjedovao. Kada su te osobine u pitanju, onda bi mu mjesto bilo pri samome vrhu – ne samo ove, nego i svih ostalih lista. Ipak, njegova karijera nije dovoljno dugo potrajala, a život je izgubio baš onda kada je trebala doživjeti vrhunac. Iz poštovanja prema nekim drugim, dugovječnijim vozačima, ne bi bilo korektno Gillesa uvrstiti iznad petog mjesta, ma koliko želio. Gilles Villeneuve je jedan od onih koji je uspio svoje ime prometnuti i izvan granica sporta te postati svojevrsni mit, nešto poput Senne. Sa Sennom dijeli i bogomdanu brzinu i neustrašivost. Nešto zbog čega im se svi divimo, a opet svjesni smo kako ta dva elementa ne smiju ići zajedno; jer rezultat je uvijek tragedija. Blizu titule je bio 1979. u Ferrariju, ali je četiri boda ostao kratak za Scheckterom. Idućih sezona, Ferrari nije bio na visini zadatka, ali Villeneuve je izvlačio maksimum iz bolida, a 1981. im donio jedine dvije pobjede u sezoni. Već spomenuto rivalstvo sa Pironijem buknulo je 1982. nakon utrke u Imoli, kada je Pironi ignorirao naredbe tima i ukrao pobjedu Villeneuvu u posljednjem krugu. Villeneuve se zakleo da više nikada neće progovoriti sa Pironijem nakon tog nesportskog poteza. Nažalost, zakletva se pokazala istinitom. Već u idućoj utrci, na kvalifikacijama u belgijskom Zolderu, izgubio je život u stravičnoj nesreći pri brzini 225 km/h. Iza sebe je ostavio sina Jacquesa, koji će 1997. postati prvak – nešto što njegov otac Gilles nije stigao.

4. Tony Brooks

Nacionalnost: Velika Britanija

Karijera: 1956-1961 (38 utrka)

Timovi: BRM, Vanwall, Ferrari

Pobjede: 6

Podiji: 10

Pole pozicije: 3

Najbrži krugovi: 3

Karijera ovog britanskog vozača trajala je jako kratko. Odvozio je samo 38 utrka u F1, ali čak u dvije sezone se ozbiljno borio za titulu. Godine 1958. završio je trećeplasirani u Vanwallu, ali iduće 1959. u Ferrariju je došao nadomak titule. Odluka je pala na posljednju utrku sezone, u SAD-u, gdje su se za titulu borili čak tri vozača – Brabham, Moss i Brooks. Moss je brzo odustao, a Brabham je išao ka svojoj prvoj tituli sve do zadnjeg kruga kada je ostao bez goriva skoro pred ciljem. Brooks ga je prestigao, izgledalo je kao da će Brooks oteti titulu Australcu, ali Brabham je svoj Cooper dogurao do cilja i osvojio bodove koji su mu bili potrebni da osigura titulu. Brooks je tijekom te sezone imao dosta mehaničkih kvarova na bolidu, a jednu utrku je čak morao voziti u nepouzdanom Vanwallu, jer su Ferrarijevi radnici štrajkali. Naravno, tu utrku nije završio. Godine 1961. se povukao iz sporta, u dobi od samo 29 godina.

3. Carlos Reutemann

Nacionalnost: Argentina

Karijera: 1972-1982 (146 utrka)

Timovi: Brabham, Ferrari, Lotus, Williams

Pobjede: 12

Podiji: 45

Pole pozicije: 6

Najbrži krugovi: 6

Ovaj Argentinac je proveo 10 sezona u F1, osvojio 12 utrka ali samo 6 pole pozicija. To jasno pokazuje kako njegov one-lap pace nije bio na razini nekih drugih vozača toga vremena, ali isto tako pokazuje i njegovu konzistentnost i brzinu u samoj trci. Kada bi imao svoj dan, ništa ga nije moglo zaustaviti; a podsjećamo, vozio je u jednoj prilično turbulentnoj i opasnoj eri prepunoj vrhunskih vozača. Čak tri puta je sezonu završavao na trećem mjestu: 1975. u Brabhamu, 1978. u Ferrariju i 1980. u Williamsu. Međutim, tituli je najbliže došao 1981. godine, izgubivši je u posljednjoj utrci sezone. Ni pole pozicija mu nije pomogla da dođe do bodova u Las Vegasu; kao ni timski kolega Alan Jones, s kojim je imao zategnute odnose u Williamsu. Reutemann je izvisio za jedan bod, a titula je otišla Nelsonu Piquetu u Brabhamu. Iduće sezone je odvozio samo dvije utrke, kada je objavio iznenadan završetak karijere. Podsjećamo, te sezone je titulu osvojio Rosberg u Williamsu nakon spleta tragičnih događaja u Ferrariju. Možda se i tu krila nova prilika za Reutemanna?! Također, odluka o povlačenju se podudara i sa početkom Falklandskog rata između Argentine i Velike Britanije (za čiji tim je Reutemann vozio). Koincidencija ili ne? Prosudite sami.

2. Ronnie Peterson

Nacionalnost: Švedska

Karijera: 1970-1978 (123 utrke)

Timovi: March, Tyrrell, Lotus

Pobjede: 10

Podiji: 26

Pole pozicije: 14

Najbrži krugovi: 9

Pravim imenom Bengt Peterson, a radi se o Šveđaninu koji se smatra prirodno najbržim vozačem 70-ih godina. Glavni razlog zašto Ronnie nije uspio doći do titule nema veze sa njegovom brzinom niti talentom, nego isključivo nepouzdanim bolidima koje je vozio. Drugoplasirani je završio 1971. u inferiornijem Marchu, te trećeplasirani 1973. u Lotusu. Međutim, kada je konačno došla prava prilika za Petersona, prerana smrt ga je spriječila u tome. Bila je to godina 1978. kada je Peterson vodio opaku bitku sa timskim kolegom Andrettijem u Lotusu. Treba napomenuti kako Peterson tijekom cijele sezone nije imao sreće. Ostavljao je dojam bržeg vozača, ali je imao mnogo više pehova od Andrettija na bolidu. Unatoč tome, šanse za titulu je održavao živima, sve do nesretne utrke u Monzi, kada je na pomalo bizaran način izgubio život. Peterson je bio jedan od petorice, koji se ni kriv ni dužan našao na krivom mjestu u krivo vrijeme i zadobio je ozljede noge u sudaru. Nitko nije smatrao njegovu ozlijedu pretjerano ozbiljnom, doktori su bili usredotočeni na Brambillu koji je zadobio ozlijede glave, a Peterson je prebačen na intenzivnu njegu. Niti doktori se nisu mogli dogovoriti trebaju li odmah sanirati njegove prijelome. Petersonovo stanje se preko noći pogoršalo, zadobio je masnu emboliju zbog čega su mu bubrezi otkazali. I tako je Ronnie Peterson preminuo u 34. godini života, ne nužno zbog nesreće na stazi, koliko zbog nepažnje doktora. Titula je naravno pripala Andrettiju.

1. Stirling Moss

Nacionalnost: Velika Britanija

Karijera: 1951-1961 (66 utrka)

Timovi: Mercedes, Maserati, Vanwall, Cooper, Lotus

Pobjede: 16

Podiji: 24

Pole pozicije: 16

Najbrži krugovi: 19

Zasigurno ste znali čije će se ime naći na vrhu ove liste i prije nego ste otvorili članak. I neka ste. Staviti bilo kojeg drugog vozača na prvo mjesto bilo bi ravno blasfemiji. Po svim parametrima, Sir Stirling Moss je najveći vozač koji nikada nije osvojio titulu. A bio je jako, jako blizu. Bliže nego bilo tko, u nekoliko navrata. Vozio je u vrijeme dominacije Juan Manuela Fangia, po mnogima najvećeg vozača svih vremena. U četiri navrata je sezonu završavao drugoplasirani, a još tri puta trećeplasirani. U samo 66 utrka koliko je odvozio u F1, odnio je čak 16 pobjeda. Ali ako pomislite da ne može biti veći čovjek nego što je vozač, varate se. Najviše boli sezona 1958. koju je od Hawthorna izgubio za samo jedan bod. Ali, u kakvim okolnostima? Moss je imao čak pet odustajanja te sezone, a na Indy500 (koji je bio dio F1 kalendara tada) nije ni nastupio. Usporedbe radi, Hawthorn je imao samo dva odustajanja i jedan DNS. I to nije sve; u Portugalu je Hawthorn opravdano diskvalificiran sa utrke, ali upravo se Moss pobrinuo da mu skinu diskvalifikaciju, jer nije želio pobjedu na takav način. Vozio je i sve ostale serije i tamo je nizao pobjede i vrhunske rezultate. Ukupno je osvojio 212 od 529 raznih utrka u kojima je sudjelovao. Ne smije postojati niti najmanja sumnja da je Sir Stirling Moss, sa titulom ili bez nje, jedan od najvećih vozača u povijesti sporta.


Odgovor

19 komentara

  1. Ferrari
    karlo_b Prikaži

    Pironi uvrsten i u ovu ekipu izvan top 10, Coulthard ni tamo.. Po mojem misljenju isto ostavio velik trag u F1 bez naslova.



    3
    -1

    4
  2. Alfa Romeo
    limitmaker1 Donator Prikaži

    …za prvih 10 nemam komentara, nisu iz moje ere gledanja no vjerujem na riječ… ali massa, rubens, gerhard??? jes, oni su dobri dečki ,ok gerhard je malo bio zločkast(žene) ali definitivno pozitivac, nisu ni blizu nekog tko bi trebao biti na spisku za prvaka…za ove izvan spiska bi ipak trebala ‘istražna komisija’ koja će utvrditi tko i kako… :D



    1
    0

    1
    • Audi
      Alonso1983 Prikaži

      Oni spadaju u najbolje wingmane ikad a Bottas je na vrhu liste. Jedno su vozaci koji su se borili za titule i nesretno ostaoi bez nje ili bili jako blizu istoj. Masa tu cak ima sta trazit ali ostali kao barichelo coulthard isl ne jer nikad ni nisu bili u igri za titule.



      6
      6

      0
  3. Honda
    zekohonda Donator Prikaži

    pohvale za tekst!
    drago mi je da na listi gurney, meni jedna od najdražih (i najvećih) osoba u povijesti motorsporta.



    4
    4

    0
    • David Croft
      Frantic Donator Prikaži

      Gurney je legenda :klanjam:
      Kaciga, flap, čuvanje kočnica, prskanje šampanjcem….
      Više-manje, slažem se sa listom
      Gore bih u članku u ekipu izvan top 10 pomenuo i DCa, Arnouxa, Watsona, JPM



      1
      1

      0
      • Mclaren
        LH44 Donator Prikaži

        Ja bih jedino Ickxa stavio malo niže u poretku i Regazzonija malo ispred, ostalo manje više se slažem, a Moss vjerovatno nikada neće biti nadmašen u ovoj kategoriji vozača, nažalost….



        2
        2

        0
        • avalon Prikaži

          za moss – a bi se složija , bez titule ali ako bi gledali njegov cjelokupni “opus” trkača kroz kategorije u kojima je vozija ima impresivne rezultate gledano kroz pobjede …. 529 trka 212 pobjeda ! za icxa ne bi čak ni ako bi gleda samo F 1 jer s obzirom da je u karijeri odvozija 114 trka , a ima 50 odustajanja ( 48 % + ) ostvarija je jako dobre rezultate . ako bi gleda cjelokupnu vozačku karijeru JI složija bi se sa antoniom kako je jacky jedan od najvećih all-round vozača ikada. pohvalno se pisalo o hulkenbergu vezano za le mans , a npr JI je tu pobjeđiva 6X i 3 X završava drugi + 5 pobjeda na spa 1000 itd . JI je bija odličan u kišnim uvjetima . primjer francuska 1968. kad je po kiši pobjedija surteesa ( već prvaka iz 1964. ) ostavivši ga gorovo 2 minuta iza sebe i budućeg prvaka stewarta ( sledeće godine osvojia titulu baš ispre JI ) koji je zaosta krug . ili zandvoort 1971. kad je 2. ostavija 7,9 s , a ragazzonia za krug . nije njegov ferrari krasila pouzdanost u periodu 1970./73. u 51 trku te 4 sezone JI je ima 19 odustajanja od toga 17 zbog teh problema . 1970. JI je bija najbliži tituli usprkos 4 odustajanja u prve 4 trke . matematički je moga dostić rindta koji je poginija u monzi JI je prizna da mu je laknulo nakon što mu to nije uspjelo, jer se ne bi ugodno osjećao preotevši titulu mrtvom čovjeku. ( izvor kolumna dina milića jakovlića ) . po “izboru” ekipa malko me na trenutke podsjeća na alonsa … naime , ferrari nije bija dovoljno dobar , JI odlazi u lotus koji je 1972./73. osvaja konstruktorsku titulu no onda lotus ima nekoliko loših sezona ( FV iz ferraria u McL hondu ? ) … usprkos velikoj polivalentnosti možda je JI malko podcjenjen , možda i zbog toga jer je belgijanac no mislim da je treba bit malo “bliže” vrhu ove tablice ali onda … sve zavisi i o afinitetima pa ne mogu kazati da nisu odabrani pravi “primjerci” MOŽDA bi tek raspored moga bit nijansu drugačiji ali OK , teško je ocjenjivat vozače koji su vozili prije 30 do 50 godina od danas .



          1
          1

          0
        • Mclaren
          LH44 Donator Prikaži

          Fin osvrt, jedino ova usporedba sa Hulkenbergom nije baš na mjestu, jer danas su vozači vezani ugovorima koji im manje više kontrolišu život, te Hulkenberg nije ni mogao učestvovati na trkama van F1 u tolikoj mjeri kao Jacky Ickx i kompanija iz 50ih, 60ih i 70ih, a da ne pominjemo da je danas 18-21 utrka i vozači doslovno žive jet-set život gdje za bilo šta mimo F1 i nemaju vremena + obaveze u tvornici i simulatoru, te sponzori….

          Iskreno nisam toliko znao o Jacky Ickxu, da je možda bio više posvećen F1 i imao još malo sreće s tehničke strane, vjerovatno ne bi ni bio na ovoj listi…



          1
          1

          0
  4. Pirelli Intermedium
    crofessional Donator Prikaži

    Zanimljivo da nema vozača unazad 30 godina koliko otprilike pratim F1, ali je s druge strane razumljivo… Pamtim jedino Massu i Webbera u borbi za naslov, s tim da je 2008. bila Massina sezona i da je izbor proširen za samo jednog vjerujem da bi Felippe bio br. 11 for sure!



    1
    1

    0
  5. kapatichnick Prikaži

    Honourable mentions: Jean Alesi, Eddie Irvine, Carlos Reutemann, Eddie Cheever
    10. Jacques Laffite
    9. Dan Gurney
    8. Bruce McLaren
    7. Felipe Massa
    6. Rubens Barrichello
    5. Robert Kubica
    4. Heinz-Harald Frentzen
    3. Elio de Angelis
    2. Ronnie Peterson
    1. Stirling Moss


    0
    0

    0
  6. fjaka Prikaži

    pironi i alboreto mogu ić i u top onih koji su imali određene sezone prvenstvo u džepu a nisu ga osvojili tada..mansell također,
    još koji bi se iskopa :D



    1
    1

    0
  7. Nigel Mansell
    drv Prikaži

    Prijedlog za sličan članak: 5 titula koje su najmanje zaslužene (nezaslužene bi bilo možda malo pregrubo).
    Neka imena mi već padaju na pamet, ali to ostavljam autoru potencijalnog članka….


    0
    0

    0

Bok, internet se promijenio. Sadržaj, vrijeme, znanje i rad uložen u portal koštaju i bez vaše pomoći - ove zajednice više ne bi bilo.

Ako cijeniš što radimo svaki dan već 8 godina, podrži nas tako da postaneš pretplatnik ili doniraš iznos po volji.

Pretplati se Doniraj jednokratno

Stvaramo uspomene zajedno!

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

© Pulsmedia, guramo od 2015.